Najvrjednija europska tvrtka na burzi je nizozemski ASML, tržišne vrijednosti oko 693 milijarde dolara. Osobno bogatstvo Elona Muska približava se bilijunu. Kad se te dvije brojke postave jednu uz drugu, pitanje o ulozi Europe u utrci za umjetnu inteligenciju dobiva neugodno precizne razmjere.
Glavna urednica The Economista Zanny Minton Beddoes susrela je Muska u njegovoj Gigatvornici u Teksasu. Riječ je o njegovu prvom opširnom intervjuu nakon izlaska SpaceX-a na burzu, a podjela na poglavlja bez okolišanja otkriva naglaske: vremenski okvir umjetne inteligencije, samoregulacija industrije, položaj Kine, pretvaranje rada u nešto dobrovoljno, pitanje moći jednog čovjeka, Starlink i Ukrajina. Europa se spominje, ali uglavnom kao predmet političkog spora — ne kao graditelj.
Pogledajte epizodu na Innohub TV 85 min
Izvor: The Economist, 29. 7. 2026. — cijeli intervju, 85 minuta.
Prognozu od pet godina vrijedi čitati kao najavu slabijih rezultata: smjer je najčešće pogođen, rok rijetko. Samovozeći automobili trebali su biti gotovi prije više godina, a obećanje se obnavljalo svake godine. Smjer je ipak bio ispravan i osporavati ga danas bilo bi neugodno. Oko godine se, dakle, smije razilaziti, oko smjera ne — i upravo to čini europski položaj neugodnim, jer se ovdje još uvijek raspravlja o tome kako umjetnu inteligenciju regulirati, dok se drugdje raspravlja o tome tko je gradi.
Nije, međutim, riječ o sposobnosti, i to treba reći naglas. Stockholmski Lovable prešao je sto milijuna dolara godišnjeg ponavljajućeg prihoda u osam mjeseci i od tada narastao na više od četiristo milijuna — sa 146 zaposlenih. Finski Iceye prodao je Njemačkoj uslugu radarskih satelita za 1,76 milijardi eura, što je više nego što mnoga europska država potroši na cijeli svoj svemirski program. To nisu iznimke koje potvrđuju pravilo. To su dokaz da je usko grlo negdje drugdje.
Usko grlo je u mjerilu i u brzini. U Sjedinjenim Državama najprije se gradi pa se dozvola traži poslije, u Europi se traži dozvola i ne stigne se izgraditi. Kapitala ima, ali se kreće sporo i u malim obrocima, a kad europskoj rastućoj tvrtki zatreba krug od sto milijuna, on se sve češće traži s druge strane Atlantika — i s njim odlazi vlasništvo. Europa si je sagradila podstavljenu kabinu u kojoj je rizik izmješten van zajedno s prinosom.
Suprotnoj strani treba priznati ono što joj pripada. Regulacija nije suprotnost konkurentnosti, a Opća uredba o zaštiti podataka pokazala se prodajnim argumentom češće nego preprekom — europska lokacija podataka danas je konkurentska prednost za koju je kupac spreman platiti. Musk u intervjuu i sam govori o samoregulaciji industrije, što je na svoj način priznanje: nitko u toj industriji ne vjeruje da će stvar riješiti samo tržište. Problem, dakle, nije regulacija sama po sebi, nego regulacija bez vlastite industrijske podloge. To je mišljenje o svijetu koji su izgradili drugi.
Pojedinačnom poduzetniku europski se izbor vidi na onom mjestu koje ilustrira poglavlje intervjua o Starlinku. Kad je usluga jedne tvrtke dio ratne infrastrukture, pitanje moći jednog čovjeka prestaje biti filozofsko i postaje pitanje nabave. Mjerilo je drugo, logika ista u svakom hrvatskom mikropoduzeću čija vidljivost, komunikacija i platni promet prolaze kroz istu inozemnu platformu. Ovisnost ne košta ništa dok se uvjeti ne promijene, a tada košta sve odjednom.
Uloga Europe, dakle, neće se odlučiti time koliko brzo bude napisana regulativa. Odlučit će se time hoće li Europa kupovati od vlastitih dobavljača onda kad je to skupo i neizvjesno — kao što je Njemačka kupila od Iceyea — i hoće li se kapital kretati dovoljno brzo da sljedeći Lovable može rasti ovdje i nakon prvih sto milijuna. Umjetna inteligencija iznova dijeli startne pozicije bez obzira na to hoće li se procjena od pet godina pokazati točnom. Drugo mjesto u toj utrci Europi je još otvoreno. Trećega nema.
Innohub TV
Pogledaj ovaj sadržaj i na Innohub TV-u
Izdvojili smo isječke s Innohub TV-a koji nastavljaju istu temu.
Nema epizoda.
