AI agenti mijenjaju pravila igre za male poduzetnike

Dok Europa raspravlja o pravilima, poslovni procesi se već automatiziraju, a prednost će steći oni koji prvi posegnu za AI agentima.

Kad god netko u mom krugu poduzetnika kaže da je umjetna inteligencija „samo chatbot koji piše e-mailove“, osjetim potrebu odmah ga prekinuti. Jer dok mi još raspravljamo o tome je li AI koristan alat ili modna hirovitost, svijet je otišao dalje: AI agenti, sustavi koji ne samo predlažu nego sami pokreću i izvršavaju poslovne procese, već su na stolu najvećih svjetskih tehnoloških kompanija. I tvrdim bez puno okolišanja: mikropoduzetnik koji danas odbije i samo pogledati što AI agenti mogu učiniti za njegovu knjigu narudžbi, skladište ili korisničku podršku, za dvije godine neće se natjecati s konkurencijom nego trčati za njom.

Razlika između dosadašnje umjetne inteligencije i AI agenata nije kozmetička. Chatbot čeka pitanje i daje odgovor. Agent prepoznaje problem, odlučuje što treba napraviti i sam pokreće radnju, bilo da je riječ o naručivanju zaliha, usklađivanju računa ili eskalaciji kvara kupcu. Za veliku korporaciju to znači uštedu na odjelu podrške. Za malog poduzetnika, koji često nema odjel podrške, to znači nešto puno važnije: prvi put u povijesti može kupiti operativni kapacitet koji je prije bio privilegija velikih igrača, bez da za to mora zaposliti desetero ljudi.

Ali tu dolazi i moje upozorenje, jer entuzijazam bez opreza je isto tako opasan kao i odbijanje. Agent koji sam odlučuje i sam djeluje nosi rizik koji chatbot nikad nije nosio: ako pogriješi, pogrešku ne izgovori, nego izvrši. Zato je pitanje granica ovlasti, dokle agent može ići sam a gdje mora stati i pitati čovjeka, jedno od najvažnijih pitanja ove godine, i o tome sam već pisao u tekstu o sigurnosti AI-ja i granicama ovlasti. Tko uvede AI agente bez da prvo postavi te granice, ne modernizira poslovanje, nego mu otvara novu, nevidljivu ranjivost. A ranjivost u doba kada se podaci cure iz naizgled dobro čuvanih sustava nije apstrakcija: dovoljno je sjetiti se koliko štete može napraviti jedna banalna lozinka, poput onog što se dogodilo u curenju danskog registra stanovništva, da shvatimo da tehnološki skok bez discipline u sigurnosti nije napredak, nego kockanje.

Drugi problem je puno bliže nama nego sama tehnologija. Dok se model razvoja mreža sljedeće generacije u nekim dijelovima svijeta oslanja na jedinstveno tržište i usklađeno planiranje države, industrije i akademske zajednice, Europa i dalje vuče teret dvadeset sedam različitih regulatornih sustava. To nije samo problem telekom operatera koji grade 6G mreže, to je problem svakog hrvatskog startupa koji želi prodavati uslugu temeljenu na AI agentu u susjednoj Sloveniji ili Austriji, a mora se nositi s različitim tumačenjima istih pravila. Ako Europska unija stvarno želi da njezini poduzetnici budu ravnopravni konkurenti američkim i kineskim platformama, mora prestati govoriti o jedinstvenom tržištu kao apstraktnom idealu i početi ga stvarno dovršavati, uz manje papirologije i više jasnih, zajedničkih pravila. Suverenost u tehnologiji ne znači zatvaranje u nacionalne granice, znači da Europa zajedno odlučuje po svojim pravilima, umjesto da svako malo tržište pregovara samo za sebe.

Zato moja poruka hrvatskim mikropoduzetnicima i osnivačima startupova nije „čekajte da se zakoni srede“. Regulacija nikad nije posve dovršena, a tehnologija ne čeka. Poruka je: krenite s malim, strogo ograničenim agentom, jednim procesom koji dobro poznajete, postavite čovjeka na mjesto gdje agent mora stati i pitati, i tek onda širite opseg. Tko to danas uvodi u mala, mjerljiva poboljšanja, taj za dvije ili tri godine ima strukturnu prednost koju konkurencija s praznim rukama neće moći nadoknaditi. A tko čeka savršene uvjete, obično čeka dok ne postane prekasno. Uostalom, povijest tehnologije poučava da se najodlučniji napredak često događa upravo kad su okolnosti najteže, slično kao što su mnogi presudni izumi nastali u ratu, pod pritiskom, a ne u čekanju idealnog trenutka. I upravo zato uprava svake male tvrtke danas mora imati umjetnu inteligenciju na dnevnom redu, ne kao egzotičnu temu, nego kao strateški alat o kojem odlučuje uprava, a ne samo IT odjel.

Agent koji sam odlučuje i sam djeluje nosi rizik koji chatbot nikad nije nosio: ako pogriješi, pogrešku ne izgovori, nego izvrši.

Tko to danas uvodi u mala, mjerljiva poboljšanja, taj za dvije ili tri godine ima strukturnu prednost koju konkurencija s praznim rukama neće moći nadoknaditi.

Izvori

• 6G, suvereni AI i uređaji budućnosti — ICT Business, objavljeno 2026-09-03 — pozadinski povod za komentar