Malim poduzećima uglavnom ne nedostaje ideja za rast. Nedostaje im način da odaberu onu koja zaslužuje novac, vrijeme i energiju sljedeće godine. U ovom vodiču predstavljam četiri smjera rasta, jednostavan sustav bodovanja i računski primjer kako bismo odluku donijeli na papiru, a ne samo prema osjećaju.
Strategija rasta zvuči kao posao velikih kompanija s odjelima za planiranje. Za mikropoduzeće pitanje je jednostavnije i manje oprašta pogreške: čemu ću posvetiti sljedećih dvanaest mjeseci? Svaki pogrešan potez izravno se vidi u našem kalendaru i na našem računu. Upravo zato odluka zaslužuje više pozornosti.
Ciklus ili strukturna promjena: zašto je smjer važan
Kad potražnja oslabi ili naglo poraste, lako reagiramo samo na ovotjedne vijesti. Uvijek razdvajam dvije stvari. Gospodarski ciklus val je koji prolazi. Strukturna promjena ostaje. Dobar smjer rasta podnosi oboje: ne raspada se pri prvom padu i ne temelji se na nečemu što polako nestaje.
Kao europski mali poduzetnici živimo u desetljeću koje oblikuju najmanje tri strukturne sile: manjak radnika zbog starenja stanovništva, rast produktivnosti koji omogućuju umjetna inteligencija i automatizacija te kupci koji svake godine očekuju bržu uslugu. Gledajući prema 2035., ne pitam se hoće li zahvatiti našu djelatnost, nego kako. Smjer koji ih prati obično traje dulje. Važno je pritom graditi poslovanje koje ima trajne temelje, o čemu govori članak o stabilnosti i razvoju mikropoduzeća.
Četiri smjera rasta
Gotovo svaka ideja pripada jednoj od četiri skupine. Okvir potječe iz matrice rasta H. Igora Ansoffa iz 1957., ali za njegovu primjenu nije potrebna poslovna diploma.
- Više postojeće ponude prodajemo postojećim kupcima. Dodatne usluge, ugovori o održavanju, programi vjernosti i pregled cijena. Rizik je najmanji jer poznajemo i kupca i proizvod.
- Istu ponudu nudimo novoj skupini kupaca. Drugi grad, nova djelatnost ili internetska trgovina. Rizik je srednji: proizvod funkcionira, ali prodaju treba izgraditi od početka.
- Razvijamo novu ponudu za postojeće kupce. Primjerice, računovodstveni servis počinje nuditi obračun plaća. Rizik je srednji: kupci nam vjeruju, ali trebamo nova znanja.
- Nova ponuda za nove kupce. Zapravo pokrećemo novo poduzeće unutar staroga. Rizik je najveći, a čekanje na prvi euro najdulje.
Poruka je jednostavna: rizik raste svakim korakom kojim se udaljavamo od onoga što već dobro radimo i kupaca kojima već prodajemo. Za većinu malih poduzeća razuman je redoslijed 1, zatim 2 ili 3, pa tek onda 4.
Tri brojke prije odluke
- Doprinos pokriću po proizvodu ili skupini kupaca. Što ostaje nakon izravnih troškova materijala, podizvođača i izravnog rada? Najveća skupina kupaca često nije i najprofitabilnija. Izračunajmo ga uz kalkulator marže.
- Trošak pridobivanja novog kupca. Troškove marketinga, prodajnih sati i izrade ponuda podijelimo brojem novih kupaca. Ako podatak nemamo, procijenimo ga prema prošloj godini.
- Slobodni kapaciteti. Koliko dodatnih naplativih sati ili isporuka postojeća ekipa može ostvariti bez novog zaposlenika? Rast koji ne možemo isporučiti samo je obećanje.
Bodovanje mogućnosti
Zapišimo dvije do četiri konkretne mogućnosti rasta i svaku ocijenimo od 1 do 5 prema šest kriterija. Pet je uvijek najbolje: kod potrebnog kapitala znači da treba malo novca.
- Marža: koliko nam ostaje po prodanoj jedinici?
- Dokaz potražnje: je li netko to već tražio ili platio nešto slično?
- Postojeća znanja: zna li naša ekipa to već raditi?
- Potreban kapital: koliko je novca vezano prije nego što stignu prihodi?
- Vrijeme do prvog eura: tjedni ili godine?
- Otpornost: može li smjer izdržati pad gospodarstva i strukturne promjene?
Zbrojimo bodove. Ako su mogućnosti blizu, odaberimo onu koja brže donosi prvi euro. Tako dobivamo novac i informacije za sljedeći korak.
Računski primjer: četiri instalatera vodovoda i grijanja
Zamislimo poduzeće s četiri instalatera i godišnjim prihodom od 600.000 eura. Vlasnik razmatra dva smjera. Brojke služe ilustraciji, nisu prosjek djelatnosti.
Mogućnost A: ugovori o održavanju za postojeće kupce. Poduzeće ima oko 400 aktivnih kupaca. Ako njih 100 sklopi godišnji ugovor od 480 eura, prihod iznosi 48.000 eura godišnje. Uz izravne troškove od 40 posto doprinos pokriću iznosi 28.800 eura. Ugovore o održavanju moguće je ponuditi postojećim kupcima. Sličan način organiziranja ponude razmatramo u članku o pretplatničkom modelu usluga u mikropoduzetništvu.
Mogućnost B: širenje poslovanja. Trošak širenja u prvoj godini iznosi 75.000 eura. Donese li novo područje 150.000 eura prodaje uz maržu od 35 posto, doprinos pokriću iznosi 52.500 eura. Prva godina završava manjkom od 22.500 eura. Širenje pokriva trošak tek kada prodaja prijeđe približno 214.000 eura (75.000 / 0,35).
U bodovanju A jasno pobjeđuje po marži, dokazanoj potražnji, znanju i vremenu do prvog eura. B nije loša ideja, ali vjerojatno dolazi na red nakon što A stvori novčanu pričuvu. To je čest ishod: najbliža prilika često je najbolji prvi rast. Vlastite brojke provjerimo kalkulatorom rasta.
Znakovi da smjer nije dobar
- Rast troši novac. Ako prodaja raste, a stanje na kraju svakog mjeseca pada, rast financiramo iz vlastitog džepa.
- Jedan kupac postaje prevelik. Tada rast ovisi o njegovim odlukama, a ne našima.
- Strategija je „sve”. Pet jednako važnih smjerova znači da nijedan stvarno ne napreduje.
- Nitko to nije tražio. Za razvoj proizvoda koji nijedan kupac nije zatražio potreban je posebno dobar razlog.
- Sve ovisi o nama. Ako smjer funkcionira samo dok osobno radimo sve, dobili smo više posla, a ne rast.
Kako početi u ponedjeljak
- Sat vremena s poslovnim knjigama: izračunajmo doprinos pokriću za tri najveće skupine proizvoda ili kupaca.
- Pola sata s kalendarom: procijenimo slobodne kapacitete za sljedećih šest mjeseci.
- Zapišimo tri mogućnosti rasta i smjestimo ih među četiri smjera.
- Bodujmo ih prema šest kriterija i odaberimo jednu.
- Nazovimo pet kupaca i pitajmo bi li kupili novu ponudu i po kojoj cijeni. Tek zatim pišimo prodajni plan. Ako pritom koristimo umjetnu inteligenciju, razmislimo kako uštedu vremena pretvoriti u rast.
Dugoročni pogled: rast u 2030-ima
U sljedećem desetljeću očekujem veće razlike među malim poduzećima. Ona koja oskudne sate usmjeravaju u poslove s najvećim doprinosom i automatiziraju rutinu mogu rasti bez jednakog rasta broja zaposlenih. Ona koja samo dodaju sate naići će na manjak radnika. Zato se glavno pitanje pomiče s „Kako prodati više?” na „Kako svakim satom stvoriti više?”. To je strukturna promjena, a ne prolazni ciklus, i za nju se vrijedi pripremiti sada.
Česta pitanja
Što je strategija rasta malog poduzeća?
Odluka o tome koji će jedan ili dva smjera dobiti naš novac i vrijeme sljedećih 12 do 24 mjeseca, uz popis onoga što nećemo raditi. Dobra strategija malog poduzeća stane na jednu stranicu.
Trebamo li prvo nove kupce ili veću prodaju postojećima?
Obično prvo postojeće kupce. Prodaja ljudima koji nas poznaju jeftinija je i brža te stvara novac kojim poslije možemo financirati pridobivanje novih.
Koliko smjerova možemo pratiti istodobno?
U mikropoduzeću jedan glavni i najviše jedan mali pokus uz njega. Više od toga toliko rasprši vrijeme da ništa ne napreduje.
Kako znamo postoji li potražnja?
Najbolji dokaz jest kupac koji plaća. Sljedeći najbolji jest kupac koji je sam pitao za takvu ponudu. Prije ulaganja izravno pitajmo pet kupaca bi li kupili i po kojoj cijeni.
Koliko često ažuriramo strategiju?
Brojke pregledajmo tromjesečno, a smjer jednom godišnje ili odmah nakon temeljne promjene, poput gubitka najvećeg kupca ili snažnog rasta troškova.
Zahtijeva li rast uvijek zapošljavanje?
Ne. Ugovori o održavanju, bolje cijene i automatizacija rutine povećavaju doprinos bez nove plaće. Zapošljavanje je često tek drugi ili treći korak.
Izvori
- H. Igor Ansoff: Strategies for Diversification. Harvard Business Review, 1957. (izvor matrice rasta).
- Računski primjeri koriste ilustrativne brojke izmišljenog poduzeća, a ne statistiku djelatnosti.
Innohub TV
Pogledaj ovaj sadržaj i na Innohub TV-u
Izdvojili smo isječke s Innohub TV-a koji nastavljaju istu temu.
