Digitalna infrastruktura nije luksuz za mikropoduzetnike

Zagrebačka zračna luka pokazuje što znači ulaganje u pouzdanu mrežu, a hrvatski mikropoduzetnici i startupovi trebaju izvući pouku prije nego konkurencija to učini za njih.

Digitalna infrastruktura prestaje biti trošak koji se odgađa za bolja vremena i postaje uvjet bez kojeg hrvatski mikropoduzetnik ili startup jednostavno ne može držati korak s konkurencijom. Dok se o širenju 5G mreža i budućem 6G raspravlja na razini države i Europske unije, mali poduzetnici prečesto i dalje gledaju na internetsku vezu kao na komunalnu uslugu, poput struje ili vode, umjesto kao na strateški resurs o kojem ovisi hoće li posao raditi pouzdano ili posustati u ključnom trenutku. To gledanje treba promijeniti, i to odmah.

Zračna luka Zagreb planira privatnu 5G mrežu koja bi cijelo operativno područje aerodroma trebala pretvoriti u siguran i pouzdan digitalni radni prostor. Danas dio poslova na zračnoj strani nije pokriven internom mrežom, pa se zaposlenici oslanjaju na javne operatere i dodatne sigurnosne mjere. Cilj je omogućiti rad s tabletima i prijenosnim računalima na bilo kojoj točki aerodroma, smanjiti broj uređaja koje, primjerice, vatrogasci moraju nositi, te podržati dronove, automatizaciju i odluke koje se donose u stvarnom vremenu. Zračna luka pri tome želi izgraditi centraliziranu platformu za avioprijevoznike, zemaljske službe, trgovine i rent-a-car partnere – putnik tu mrežu neće vidjeti, ali će njezin učinak osjetiti kroz brže i pouzdanije usluge.

Logika iza ovog ulaganja nije rezervirana za aerodrome. Svaka trgovina, radionica, skladište ili lanac koji ovisi o POS sustavu, senzorima zaliha ili AI alatu za podršku kupcima suočava se s istim pitanjem u manjem mjerilu: je li internetska veza dovoljno pouzdana da nosi posao, ili je samo najjeftinija opcija koju nitko nije preispitao od dana kad je ugovor potpisan? Digitalna infrastruktura ovdje ne znači da svaki mikropoduzetnik treba vlastitu 5G mrežu – znači da treba svjesno odlučiti želi li graditi ili iznajmiti svoj kapacitet, slično kao kad odlučuje hoće li kupiti ili iznajmiti poslovni prostor, i tu odluku treba donijeti prije nego mu veza padne u najprometnijem danu u godini, ne poslije.

Pozadina te priče je ograničen i sve opterećeniji resurs: radiofrekvencijski spektar. Hrvatska je već dodijelila pionirske frekvencijske pojaseve za 5G, a na razini Europske unije razmatra se gornji dio pojasa od 6 GHz za budući 6G, iz kojeg bi mobilna industrija mogla dobiti nekoliko stotina novih megaherca. Istodobno, dugogodišnje smetnje koje talijanske FM postaje stvaraju hrvatskim radijskim programima duž obale pokazuju zašto je europski mehanizam važniji nego što se na prvi pogled čini: Europska komisija zatražila je od Italije konkretan plan i rokove za uklanjanje tih smetnji, a ako ponuđene mjere ne budu dovoljne, postupak se može eskalirati, uključujući i pred Europski sud. Bez takvog pritiska na razini Unije, pojedinačna država teško bi sama riješila prekogranični spor s dugotrajnim posljedicama za vlastiti telekomunikacijski resurs.

Upravo to je argument za jači, a ne slabiji europski okvir: jedinstveno tržište i zajednička regulativa ne postoje da bi gušili poduzetnike, nego da bi im osigurali ono što nijedna mala država sama ne može – jednaka pravila igre i stvarnu polugu prema susjedima koji ne poštuju vlastite obveze. Mikropoduzetnik koji se žali na birokratiju rijetko razmišlja o tome da je upravo takav mehanizam jedini razlog zašto njegov budući 6G spektar ili njegova stabilna mobilna veza na jadranskoj obali neće biti ugrožena talijanskim predajnikom koji godinama radi bez stvarne sankcije. Jača, povezanija Europska unija, s manje nepotrebne birokratije unutar vlastitih granica i više čvrstine prema onima koji krše zajednička pravila, izravno štiti i najmanjeg hrvatskog poduzetnika.

Ta logika vrijedi i izvan velikih gradova. Isti standard pouzdane veze potreban je i tamo gdje poduzetnici tek stvaraju novu ponudu, primjerice u razvoju turizma sjećanja u Sisku i Petrinji, gdje posjetitelj očekuje jednako pouzdanu rezervaciju, plaćanje i navigaciju kao u Zagrebu ili na moru. Infrastruktura koja kasni jednako pogađa poduzetnika na obali koji razmišlja o kupnji zemljišta na Jadranu i onoga u slavonskom gradu koji otvara prvu trgovinu.

Pouzdana veza nije samo tehničko pitanje nego i pitanje poštovanja prema kupcu. Platni terminal koji ispadne u kritičnom trenutku, rezervacija koja se izgubi ili chatbot koji prekine razgovor zbog loše veze izravno nagrizaju ono što povjerenje kupaca i transparentnost trebaju graditi iz dana u dan. Digitalna infrastruktura je, drugim riječima, postala dio obećanja koje poduzetnik daje svom kupcu, a ne tehnički detalj skriven iza kulisa.

Što to znači za hrvatskog mikropoduzetnika i startup osnivača ovog tjedna? Prvo, treba popisati koji dijelovi poslovanja – plaćanje, zalihe, komunikacija s kupcima, AI alati – ovise o internetskoj vezi i što se događa kad ta veza padne. Drugo, treba usporediti stvarnu cijenu nepouzdane, najjeftinije veze s cijenom stabilnijeg rješenja, umjesto da se odluka donese jednom i zaboravi na godine. Treće, vrijedi pratiti kako će se raspodijeliti budući 6G spektar i hoće li donijeti jeftiniju i bržu vezu i za manje igrače, jer je to prilika koja se oblikuje upravo sada, a ne daleka tehnička pojedinost. Poduzetnici koji ovo pitanje riješe prije nego im veza stvarno otkaže, kao i oni koji prepoznaju nekretnine u Hrvatskoj kao priliku za poduzetnike, iz iskustva znaju da se najbolja ulaganja rade prije krize, a ne nakon nje.

Digitalna infrastruktura prestaje biti trošak koji se odgađa za bolja vremena i postaje uvjet bez kojeg hrvatski mikropoduzetnik ili startup jednostavno ne može držati korak s konkurencijom.

Pouzdana veza nije samo tehničko pitanje nego i pitanje poštovanja prema kupcu.