Kolumna: Kibernetička sigurnost ne stane u outsourcing

Kibernetička sigurnost postaje maglovita poslovna tema čim razgovor završi rečenicom da to vodi netko izvana. Ta rečenica može opisivati razuman izbor partnera. Može i skrivati činjenicu da nitko u tvrtki ne zna što je zapravo dogovoreno. Razlika se često pokaže tek kada treba donijeti odluku koju vanjski stručnjak ne može donijeti umjesto uprave.

Lider je 18. rujna objavio novu epizodu ICT Insidera s Tomislavom Vazdarom. Prema službenom opisu, razgovor obuhvaća odgovornost, nedostatak stručnjaka i mogućnost vanjske sigurnosne podrške. Epizoda je nastala u suradnji s A1 Hrvatska. Ovdje me zanima jedna poslovna strana te teme: kupujemo li stručnu pomoć ili osjećaj da smo se oslobodili neugodnog pitanja?

Mislim da je sasvim razumno da mala tvrtka ne zapošljava zasebnog stručnjaka za svaki složeni posao. Poduzetništvo bi inače bilo nemoguće. Angažiramo računovođe, pravnike i tehničare jer oni znaju ono što mi ne znamo. Problem ne nastaje zbog vanjske pomoći, nego zbog očekivanja da stručnjak može sam odrediti sve poslovne prioritete, a da mi pritom ne moramo razumjeti posljedice.

Stručnjak može objasniti slabost sustava i predložiti postupak. Ne može uvijek znati koju isporuku tvrtka ne smije prekinuti, koji kupac očekuje odgovor istoga dana ili tko smije odobriti izvanredni trošak. To su informacije i odluke koje dolaze iz poslovanja. Ako ih nitko ne donese u razgovor, tehnički dobro pripremljena usluga može ostati loše povezana sa stvarnim radom.

Pitanje koje smije zvučati jednostavno

Vlasnik ne mora početi sastanak stručnim izrazima. Može pitati što će se dogoditi ako zaposlenici sutra ne mogu koristiti glavni sustav. Tko prvi dobiva obavijest? Tko objašnjava mogućnosti? Tko odlučuje o privremenom načinu rada? Odgovori ne moraju stati u jednu rečenicu, ali trebaju biti razumljivi osobi koja će ih u stvarnoj situaciji morati provesti.

Zamislimo izmišljenu tvrtku koja prodaje i ugrađuje opremu. Vanjski partner otkrije problem i preporuči privremeno isključivanje jedne usluge. Direktor je na putu, voditelj prodaje ne zna smije li zaustaviti obradu narudžbi, a tehnička osoba čeka odobrenje. Svatko radi ono što misli da mu pripada. Upravo zato odluka može ostati između svih njih.

Pouka tog primjera nije da treba kupiti još jedan alat. Prvo treba dogovoriti tko preuzima odluku kada uobičajeni put nije dostupan. Naš pregled hrvatskih kanala o vodstvu i razvoju poslovanja nudi različite poglede na raspodjelu odgovornosti. Sigurnost je jedan od trenutaka u kojima se vidi postoji li ta raspodjela samo na papiru ili i u stvarnom radu.

Meni je posebno važna mogućnost da se na sastanku kaže kako nešto nije jasno. U razgovorima o tehnologiji ljudi ponekad prešute pitanje jer ne žele izgledati neupućeno. To je skupa pristojnost. Ako osoba koja odobrava trošak ne razumije što usluga pokriva, teško će kasnije procijeniti treba li nešto promijeniti ili je upozorenje već obuhvaćeno postojećim dogovorom.

Vanjski partner treba dobiti stvaran zadatak

Nejasan zahtjev da se tvrtka zaštiti od svega nije dobar početak suradnje. Partner treba znati koje su aktivnosti važne, kakva podrška već postoji i tko će unutar tvrtke prikupljati potrebne informacije. To ne mora biti velik dokument. Može biti kratak, redovito dopunjavan pregled koji svi uključeni razumiju.

Jednako je važno razgovarati o onome što usluga ne obuhvaća. To nije razlog za automatsko nezadovoljstvo. Svaka usluga ima granice. Problem nastaje kada ih naručitelj zamišlja šire od onoga što partner stvarno radi. Jasna granica omogućuje da se preostali posao nekome dodijeli. Nejasna granica samo odgađa trenutak u kojem će se otkriti praznina.

Naš izbor hrvatskih kanala o tehnologiji i umjetnoj inteligenciji može pomoći u razumijevanju pojmova i novih mogućnosti. Ipak, nakon gledanja ili slušanja vrijedi se vratiti vlastitoj tvrtki. Koju odluku sada razumijemo bolje? Koje pitanje trebamo postaviti partneru? Informiranost postaje korisna kada promijeni konkretan razgovor, a ne kada samo proširi popis izraza koje znamo ponoviti.

Ne mjeriti suradnju samo brojem upozorenja

Izvještaj pun aktivnosti može izgledati umirujuće. No naručitelju treba i objašnjenje što je važno, što je riješeno i gdje se čeka njegova odluka. Velik broj obavijesti nije sam po sebi dokaz boljeg razumijevanja rizika. Ponekad samo prebacuje posao prioritizacije na osobu koja za to nema dovoljno stručne podloge.

Dobra suradnja zato traži redovit razgovor u kojem se tehnički nalaz povezuje s poslovnim posljedicama. Neka upozorenja mogu zahtijevati brzo djelovanje. Druga mogu otvoriti pitanje planiranog ulaganja ili promjene procesa. Tvrtka treba znati razlikovati te situacije, uz pomoć stručnjaka, bez pretvaranja svakog sastanka u hitnu sjednicu i svakog troška u iznenađenje.

Za malu tvrtku koristan je i jednostavan pokus razgovorom. Odaberite jednu zamišljenu situaciju i prođite kroz odluke bez diranja stvarnog sustava. Tko zove koga i koje informacije nedostaju? Naš pregled hrvatskih kanala o startupima i poduzetništvu daje širi kontekst rada s ograničenim resursima. Ovakva provjera može pokazati organizacijski problem prije velikog tehničkog projekta.

Kibernetička sigurnost nije tema koju uprava mora potpuno tehnički savladati. Ali ne bi smjela biti ni tema iz koje se uprava pristojno isključi. Vanjski stručnjak može biti odličan partner upravo kada dobije sugovornika koji zna vlastito poslovanje, postavlja pitanja i donosi odluke. Kupiti znanje ima smisla. Kupiti izgovor da više ne moramo misliti o odgovornosti nema.

▶

Polazište: Lider, ICT Insider s Tomislavom Vazdarom, 18. rujna 2026. Korišten je opis izdavača. Kolumna ne tumači zakonske obveze pojedine tvrtke; stavovi i primjer samostalni su.