Poduzetništvo iz strasti: priča Tome Ricova

Kako je DJ karijera Tome Ricova prerasla u regionalni event biznis

Postoji trenutak u karijeri svakog poduzetnika kad hobi prestane biti samo hobi. Za Tomu Ricova taj se trenutak nije dogodio u poslovnom planu ispisanom na papiru, nego iza DJ pulta, pred publikom koja je tražila još. Poduzetništvo rijetko počinje tablicom s brojkama – češće počinje strašću kojoj još nitko, pa ni sam njezin vlasnik, ne vjeruje da može postati posao.

Tomo Ricov gost je 214. epizode podcasta Biznis Priče, u razgovoru s voditeljem Vladimirom Stankovićem. Više od četiri desetljeća gradi karijeru na spoju glazbe, kreativnosti, marketinga, događaja i ugostiteljstva – a danas je jedno od prepoznatljivijih imena regionalne event industrije. Za čitatelje koji tek razmišljaju o vlastitom poslu, njegov put je koristan podsjetnik da karijera rijetko ide ravnom linijom.

Kad glazba postane poslovni plan

Prije nego što je postao poduzetnik, Ricov je bio DJ, radijski autor i organizator klupskih programa. Prvo je stvarao sadržaj i okupljao publiku – tek se kasnije taj rad počeo promatrati kao posao. Redoslijed je važan: nije krenuo od ideje “pokrenut ću biznis”, nego od pitanja “kako napraviti bolju večer za ljude koji su došli”.

To je obrazac koji se stalno ponavlja u pričama ljudi koji su svoju kreativnost pretvorili u karijeru: poduzetništvo se rijetko gradi od nule prema gore, nego se prepoznaje u nečemu što već radiš dobro, a onda se oko toga polako slaže poslovni model. Vještine koje se uče iza DJ pulta ili mikrofona – čitanje raspoloženja publike, osjećaj za trenutak, strpljenje da se povjerenje gradi iz nastupa u nastup – kasnije se pokažu jednako korisne za pregovore s partnerima i klijentima.

Diplomirani pravnik koji je odabrao pozornicu

Zanimljiv detalj u Ricovljevoj biografiji jest da je po struci diplomirani pravnik. Fakultetska diploma nije ga odvela u odvjetnički ured, nego u klubove i na koncerte – a ta odluka, gledano unatrag, ispada dalekovidnija nego što je u trenutku izgledala.

Mnogi ljudi koji danas razmišljaju o pokretanju vlastitog posla suočavaju se s istom dilemom: kako izbalansirati sigurnost struke za koju su se školovali s onim što ih zapravo pokreće. Rješenje nije uvijek “sve ili ništa” – posao uz posao, bez naglog otkaza, često je realniji prvi korak nego skok u nepoznato.

Partnerstva koja grade karijeru

Ricovljev poslovni put nije bio solistička dionica. Iskustvo je gradio kroz Digitel i event agenciju Da!, a zatim je zajedno s partnerom razvio Pepermint – platformu kroz koju je sudjelovao u pokretanju i vođenju brojnih događaja, festivala, klubova i ugostiteljskih projekata.

Partnerstva su u event industriji gotovo neizbježna: jedna osoba rijetko posjeduje istovremeno kreativnu viziju, operativnu izvedbu i financijsku disciplinu. Ono što se iz ove priče može iščitati jest da se dugoročna partnerstva ne grade oko jednog projekta, nego oko niza projekata koji se nadograđuju jedan na drugi – svaki sljedeći nosi manje rizika jer se oslanja na povjerenje izgrađeno na prethodnom.

Portfelj festivala umjesto jedne velike ideje

Umjesto da sve karte stavi na jedan festival, Ricov je s vremenom izgradio čitav portfelj događaja usmjerenih različitim publikama. Idejni je začetnik, suosnivač i direktor Weekend Media Festivala, pokrenutog 2008. godine u Rovinju – a uz njega stoje i:

• Weekend Food Festival, okrenut gastronomiji i kulinarskoj kulturi;
• Women’s Weekend, festival posvećen ženskom poduzetništvu i zajednici;
• Sunset Sports Festival, koji spaja sport, glazbu i ljetnu atmosferu.

Ova strategija – više manjih, jasno pozicioniranih brendova umjesto jednog univerzalnog – ima i praktičnu prednost: rizik se raspoređuje na više sezona i publika, pa pad interesa za jedan format ne ugrožava cijeli posao. Slično kao što startup zajednice okupljene na jednom mjestu stvaraju gustoću kontakata i prilika, svaki od ovih festivala okuplja svoju nišu ljudi koji se kasnije prelijevaju i na ostale projekte.

Bez pompoznih najava i investitorskih rundi

Vrijedi primijetiti i ono čega u ovoj priči nema: nema najave milijunske investicijske runde, nema burnog izlaska na tržište kapitala. Dok se u tehnološkom svijetu pažnja često lovi dramatičnim vijestima – poput naglih padova ulaganja u umjetnu inteligenciju koji su protresli azijska tržišta – event industrija se gradi sporije, projekt po projekt, sezona po sezona. To ne znači da je manje ambiciozna, samo da mjeri uspjeh drugačijim ritmom – onim koji se broji u godinama vjernosti publike, a ne u naslovima o rundama financiranja.

Što možemo naučiti iz priče Tome Ricova

Najveća pouka nije “napusti fakultet i idi za snom”, nego nešto suptilnije: posao koji traje desetljećima rijetko počinje savršenim planom. Počinje malim koracima koje netko odluči ozbiljno shvatiti – i onda ih ponavlja dovoljno dugo da prerastu u karijeru.

Poduzetništvo se, pokazuje ova priča, gradi strpljenjem, ne trenutnim uspjehom. Isto vrijedi i za financijske odluke koje poduzetnici prečesto odgađaju – baš kao što mirovinsku štednju nije pametno odgađati čekajući “bolji trenutak”, ni poslovnu ideju nije pametno odgađati čekajući da bude potpuno dorađena. Ricovljeva priča pokazuje da se najbolje uči raditi – na pozornici, iza pulta i u pregovorima s partnerima.

Poduzetništvo rijetko počinje tablicom s brojkama – češće počinje strašću kojoj još nitko ne vjeruje da može postati posao.

Posao koji traje desetljećima rijetko počinje savršenim planom – počinje malim koracima koje netko odluči ozbiljno shvatiti.

▶

Izvori

• Zbog muzike sam ušao u biznis | Tomo Ricov | Biznis Priče 214 — Podcast razgovor Vladimira Stankovića s Tomom Ricovim, objavljeno 6.9.2026.